poema koja nema svog pjesnika |
|
|
Pederi po obroncima Kilimandžara..
Bile su to tužne priče o tužnim ljudima.. Koje je Rade poznavao i volio.. Ali sve ima svoje granice, pa tako i obronci Kilimandžara.. I krajevi sveta.. Uspomene, to su beli novci za crne dane Otvorio sam joj se ko stranica od traktora. Danas prolazimo jedno pored drugog ko dvije manekenke kad se mimoiđu na bini. ko pored sergije u džamiji. ni da pogleda. sad kruze price o njoj ko o vasi ladačkom Nije život piši-briši Da hoće jednom doć neki velki Džiglipaf, i da zapjeva i da svi pospimo, i da nas on onda šara po licima flomasterom, a da mi spavamo, da nismo budni, da nismo svjesni, da nismo ovdje, da smo negdje drugo, da nismo mi, da je neko drugi, da živimo neka druga vremena, neke tuđe živote. U 4 ujtru je sve tužno i sjetno. Možda u 4 ujtru umiru psi. Saću leć i zamišljat ples tužne djece, rasprodanih uspomena, koja nose veknu hljeba pod miškom. Kažu da krave plaču kad im zakolju telad.. Sve više djece alkoholičara u BiH. Sve je to trista pena od života... Na kraju ti ostane da odhukuješ. |
|
|
Sranjizam http://elijevsky.blogger.ba 15/01/2015 01:53 |
|