Sranjizam

.

15.01.2015.

poema koja nema svog pjesnika

Pederi po obroncima Kilimandžara..
Bile su to tužne priče o tužnim ljudima..
Koje je Rade poznavao i volio..
Ali sve ima svoje granice,
pa tako i obronci Kilimandžara..
I krajevi sveta..

Uspomene, to su beli novci
za crne dane

Otvorio sam joj se ko stranica od traktora.
Danas prolazimo jedno pored drugog
ko dvije manekenke kad se mimoiđu na bini.
ko pored sergije u džamiji.
ni da pogleda.
sad kruze price o njoj
ko o vasi ladačkom

Nije život piši-briši

Da hoće jednom doć neki velki Džiglipaf,
i da zapjeva i da svi pospimo,
i da nas on onda šara po licima flomasterom,
a da mi spavamo,
da nismo budni,
da nismo svjesni,
da nismo ovdje,
da smo negdje drugo,
da nismo mi,
da je neko drugi,
da živimo neka druga vremena,
neke tuđe živote.

U 4 ujtru je sve tužno i sjetno.
Možda u 4 ujtru umiru psi.
Saću leć i zamišljat ples tužne djece,
rasprodanih uspomena,
koja nose veknu hljeba pod miškom.

Kažu da krave plaču kad im zakolju telad..
Sve više djece alkoholičara u BiH.
Sve je to trista pena od života...
Na kraju ti ostane da odhukuješ.
Sranjizam
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


„Sa šesnaest godina, ako želite da znate, ja sam se izlečio od tih profesorskih pojmova slave, koja se postiže kroz literaturu, od večnosti itd... Delo iščezava u duhu sa smrću. [...] U isto vreme, nije nemogućno da bih, prilikom prelaska reke smrti u Haronovoj barci, voleo sa sobom poneti svoja... celokupna dela... pitam se da li bi bilo lakše tako umreti.“

''Tako postadoh ludak. I u ludilu svom pronađoh i slobodu i sigurnost – slobodu usamljenosti i sigurnost od toga da budem shvaćen, jer oni koji nas razumiju porobljavaju nešto u nama.'' (K. Gibran)

''Znate li da je umrla tamnokosa Ana Frank i njeni drugovi i drugarice, vršnjaci, i drugovi njenih drugova i njeni rođaci''. (A.Z)

ELI! ELI! LAMA AZAVTANI!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
86485

Powered by Blogger.ba