Sranjizam

.

29.01.2013.

Kad izađeš pritvori vrata

U uglu njen pas drijema,
ne sluteći da noćas anđeli boluju od
dokolice.
U drugom kraju sobe, ti u tajanstveni kurziv
kuješ neki jasan nauk.
Ideš.
Već sutra će ovdje parketi da šute
bez tvojih koraka.
Ostavljaš mi miris uvijek oprane kose
i olizane viljuške.

Šta ću tek sa sobom, među ova 4 zida,
u Cohenovo vrijeme,
4 ujutro,
kad već sve prestane da me radi?

Gledam te, pod svjetlošću lampe,
dok ti se dim cigare, izvijajući se
ispod abažura,
gubi u kosi.
Zašivam u mislima sve one trenutke
i sve rasparene riječi i zakrpe od razgovora,
i kontam bil' te pit'o
da mi već jednom objasniš
na koliko stepeni da perem košulje.
Al' nije vrijeme za to.

Već sutra ću ovdje sam sjediti
i gledati sve te lijepe ljude na TV-u.
Nečije idole.,
I moraću se priviknuti na činjenicu
da postoji život i bez tebe.
To će biti jednako teško kao teti sa
šaltera,
ex-ju kova, nakon 26 godina
papira i olovke
objasniti kako se koristi kompjuter.

Rekao bih ti da te volim,
na svim jezicima nestalih civilizacija.
Ali čemu to?
Čemu sve te kardijalne hipohondrije i
jadi prostrijeljenih kanconijera?
I oni su pišali s mosta Ponte Rialto.

Iznijela si koferčić u hodnik
i vratila se da se rastanemo.
Nijedno od nas ne očekuje tragičan sloumoušn,
u kojem bi se dugo gledali,
dok već jedno od nas ne pusti suzu.
Suza nema.
Kad te ispratim, znam da ću
još dugo
ostati zagledan u tvoju praznu šoljicu,
fasciniran činjenicom
kako ti nikad ne ostane trag od kafe i usana po rubovima.

I bit će već kasno,
opraću zube
jer me u zadnje vrijeme strah da ne sjebem plombu
na šestici,
a onda ću leći i zamišljati ples tužne djece
rasprodanih uspomena,
i Senegalce koji prodaju marokanski šit,
znajući da već ujutro u ogledalu
neću zateći osobu koju sam noć prije
u njemu ostavio.

A.A.Elijevsky, 28.januar 2013., 3:27 h, Ul.Sime Milutinovića, Sarajevo

Sranjizam
<< 01/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


„Sa šesnaest godina, ako želite da znate, ja sam se izlečio od tih profesorskih pojmova slave, koja se postiže kroz literaturu, od večnosti itd... Delo iščezava u duhu sa smrću. [...] U isto vreme, nije nemogućno da bih, prilikom prelaska reke smrti u Haronovoj barci, voleo sa sobom poneti svoja... celokupna dela... pitam se da li bi bilo lakše tako umreti.“

''Tako postadoh ludak. I u ludilu svom pronađoh i slobodu i sigurnost – slobodu usamljenosti i sigurnost od toga da budem shvaćen, jer oni koji nas razumiju porobljavaju nešto u nama.'' (K. Gibran)

''Znate li da je umrla tamnokosa Ana Frank i njeni drugovi i drugarice, vršnjaci, i drugovi njenih drugova i njeni rođaci''. (A.Z)

ELI! ELI! LAMA AZAVTANI!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
85327

Powered by Blogger.ba