Sranjizam

Po povratku iz Beograda, Tin Ujevic je, prosavsi Imotski, Zagreb, Split i Brac, svratio u Sarajevo. On u njemu nije zivio, u njemu je boravio. Jedne noci, ocevici su se poslije kleli da je bila decembarska, 1934-e, svratio je u dobro mu poznatu, marindvorsku kafanu. Bilo mu je dosadno, podrazumijeva se. Sjeo je u cosak, pored stare izanđale ruske peci koja je, kad bi je gledao spolja, kroz staklo, izgledala nekako elegantno. Ali samo spolja. Svoj otrcani kaput, ciji su rubovi bili uveliko izresani, je lezerno prebacio preko stolice, a sal je kulturno i odmjerenim potezima savio na stolu. Sjeo je licem okrenut prema ulici. Utom mu pridje konobarica, i gledajuci ga svojim tupim pogledom, punim sjete, upita sta gospodin zeli, a on joj sa smjeskom odgovori: travaricu, bez vode. Zaustavimo se na konobarici. Bila je ruzna... Nakon par trenutaka donese sta joj je receno. Travaricu, bez vode. 'Izvolite gospodine.' Zahvaljujem, ljupka damo, odgovori joj Tin gladeci desnom rukom svoj pozutjeli brk. Dok se okretala on je lijevom udari po guzi, nekako nezainteresovano. Onako, kafanskog reda radi. Konobarica ispusti neki neartikulisani zvuk odobravanja i osmjehnu se.. Ujevic je pio travaricu i gledao kroz prozor. Bilo mu je strasno dosadno. Dvoumio se, da li da napise na parcetu papira neku epohalnu pjesmu, za kasnije narastaje, ili ne... 'Jebo pjesmu. Djevojko! Moze jos jedna, dupla! Moze sad i jedna casa vode, sta se ja glupiram, niko ne pije bez vode ovo govno!' 'Stize!'- odgovori. Zvala se Sanela, i imala je nekih 50-tak godina. 'Izvol'te gospodine. Vi ste onaj slavni pjesnik jelde? Poznala sam ja vas.' ' Jesam kurac slavan-odbrusi joj Tin. Ja sam govno koje luta po kafanama, gledajuci ko ce mi platit pice. Ako se ovdje ne skupi svijeta, ja ti nemam od cega ovo platit.' Nema veze, gospodine', -rece Sanela dok mu je prelazila rukom od koljena pa navise, unijevsi mu se u facu. 'Doci ce vec neko, ne brinite se. A i ako ne platite, ljudi smo, rijesit cemo, jel tako?' Tin Ujevic srknu duplu travaricu u sekundi, okrenuvsi od nje glavu, i naruci flasu votke. Sanela donese i sjede pored njega. 'Reci mi nesto hmmmm... O sebi, Sanela.'-s rukom ispod brade, sto je odavalo izgled filozofa, rece joj Tin, zaintrigiran njenim licem. 'Pa znate, ja sam iz željeznog Polja, to je tamo kod Žepča. I ja vam nemam nikog zivog od rodbine. Ni djece ni covjeka. Nisam isla u skolu, cuvala sam ovce kod djeda. Da ima ista zanimljivo o meni, dosad bih vam vec rekla. I eto, bog dade, zaposli me Hamo kod sebe ovdje. I dobro mi je fala bogu. Znam ja Hamu otprije. Nije neka para, al meni dosta. A i nek sam vala pobjegla iz onog Žepča u Sarajvo, da vidim malo svijeta.' Tin je zgranuto pogleda:'Aaaa Sanela, koji si ti jetim, sto mu gromova. Pa ja ne znam da se o tebi ista moze napisat. Zaista. Evo, meni nije pala ni jedna strofa na pamet. De idi malo do sanka pa navrati kasnije, da vidim mogul sta skontat.' '- rece joj vidno zaintrigirani Tin. Haj dobro gospodine. Samo molim vas, ja sam vrlo osjecajna, znate, ubacite nekih lijepih rijeci. Vi to znate ko niko. Ih, cula sam ja- smjeskajuci se, odgega se kao guska prema sanku.' 'Dobro, dobro, de ti malo tam.'-odmahuje Tin zavrativsi glavu prema plafonu. 'Hmmm... Sanela iz Žepča. U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenik Žepča, polja Željeznoga. I bljesak slavna šestopera, i miris (miris) Sanele. Tamo, tamo, Saneli da putujem, tamo, tamo, o Saneli da tugujem; da čujem one stare pjesme, da Sanelu ko u bajci tresnem; da više ne znam sebe sama, Sanela se jebe ko Dalaj Lama. 'Hmmmm, ja kurca i pjesme.. Eee Sanela!-dreknu se Tin. Sanela, izvini, ne moze majke mi. Onda, glupo ti je i ime! Nemam bona sta pjevat o tebi! Ubi me, nece i nece! Sta cu ti ja, sto nemas drugaciju biografiju!' Sanela poce plakati za sankom. Kako je bila tek ruzna kad place. Proklinjala je i zivot i pjesnike koji je ne mogu opjevati i sta sve ne... Tin Ujevic rece da ga boli ona stvar sto ona place te da joj je pametnije da smisli drugo ime. Onda skide sesir i iz svoje prljave kose koja mu je padala po celu, zamislite ovdje neke bestselerske opise, izvadi par buha i stavi ih na sto. Ocrta im prstom imaginarnu liniju i natjera ih da se utrkuju. Ova krupnija je odmakla u startu. Moglo se odmah pretpostaviti da je jaca. Taj prizor rastuzi Tina i, on poce plakati. E jebo ti Krklec mater! E sto mu bogova, nepravda, ne-pra-vda!-poce se derati Tin. Stade lupati rukama po glavi i vikati sto jace moze: Segregacija! Se-gre-ga-cija!-pri svakom slogu razdjeljujuci kosu prema usima. Mars mi iz kose nemani! Velike, tutanj! Tu-tanj! Istog casa! Cupajuci kosu, po stolu su se zaista pocele okkupljati, kao na seoski zbor, buhe na cijoj se velicini moglo pozavidjeti. Tin je vec podosta popio, te ih stade udarati pesnicom. Kako bi koju dokacio, ostajala bi samo crna mrlja na stolu i na dlanu. Odista tuzan prizor. I to cak rastuzi Tina. Poce kupiti one preostale buhe sa stola i vracati ih u kosu izvinjavajuci im se: Oprostite mi, oprostite mi ljubljene moje! Suze su mu kapale po prljavoj bijeloj kosulji koja je bila istrpana iz pantalona. Udarao je nogama od pod. Kakve su to samo cipele bile. Na jednoj nije bilo pertle, a na drugoj se kao nesto malo i naziralo pri dnu, u nekom pokusaju od čvora. Sanela je stojala ukoceno i gledala Tina Ujevica kako cas skace pored stola, cas se kao retardiran baca po stolu s rasirenim rukama. Kad je opazi on se uozbilji i kroz plac se dreknu:'Sta gledas, dodji ovamo!' Sanela pretrnu od straha. 'Eto me, eto me gospodine'... Pridje i instinktivno se nage preko stola. Tin odveza špagu oko svojih pantola i spusti ih. Nije imao gaca. Njegovo splovilo je bilo spusteno. Malo ga prodrma i primjeti se kako ud osjetno raste. Krv je dolazila u njega... Zadize Saneli suknju i skide joj gacice do koljena. Ona se, jadnica, osloni rukama na sto. 'Hajde, gospodine, stavite ga molim vas.' I Tin Ujevic joj ga stavi, teatralno, kao u sloumoušnu. 'Aaaah!'-jauknu Sanela, znalački. U biti, nije nista osjetila. Tinov kurac je bio pičkin dim. A Tin poce zabijati jace i jace, u stilu porno-glumca. 'Sta je Sanela kurvo, sta places!? Boli li te, aaaa, boliiiii jelde!? Nek boliiii! Mene duuusa boliiii!' Valjalo bi napomenuti da je nas pjesnik izvodio smijesne pokrete kukovima, ali u neku ruku ipak skladne. 'Boli boli gospodine, bas me ono boli!'-derala se i Sanela da ne bude ofirno. Sto se ljuljao, votka se njihala u dnu boce. Sanela je malo i dahtala, a Tin je slagao neke retardirane face i plakao dok je zabijao Saneli, sazada, u stilu Šiptara iz niskobudzetnih Njemackih pornica. Nakon minut i pol, odluci da istrazi i druge otvore. Nije islo. Bila je cvrsta. Tin poli votke po njoj i kliznu kao da sto godina nije vadjen. Bas kad je poceo zapadati u stanje duboke ekstaze, Sanela kriknu:'Vadi ga, usra' se!!!' I Tin Ujevic ga izvadi. Sanela dobi takav proljev da je poprskala naseg pjesnika skoro do lica. Otrca u ve-ce, a Tin Ujevic osta skamenjen, gledajuci u svoju kosulju. 'Pu maaaajku ti tvoju... Šta mi ovo uraaaadi Sanela!?'-zadera se Tin… Sanela nije odgovarala. Vise joj nije bilo do razgovora. Nas boem, bog svih kasnijih pjesnickih narastaja, koji ce vec u srednjoj poceti planirati da od svojih spomenara načine knjige i doktrine, znajuci da ce im to neko objaviti, nadje se u nezavidnoj poziciji. Morao je dovrsiti zapoceto, rucno. Nakon par trzaja, svrsi po kariranom, crveno bijelom, Toma Zdravkovic stolnjaku. Obrisa ga od rub kosulje, teatralno i sa nekom majcinskom brizljivoscu, i sjede na stolicu. Sali i ono malo votke i poce plakati… Noc se vec pocela spustati na Sarajevo, kao pijan dimnjacar niz krov, tromo. Noc, kao i svaka druga noc. Nije nigdje vjetar zavijao niti se svjetlost sa lampi prelamala preko stakala, dok bi zaljubljeni parovi nestajali niz ulicu, kao sto to cesto znaju raditi na kraju prica. Nego, eto, tek neka najobičnija Sarajevska noc, zanimljiva i pjana koliko i zimsko bošnjačko sijelo.. I kafana se polahko poce ispunjavati... Svi su se, onako elegantno i uctivo, smijali usranom Tinu Ujevicu kako sjedi i place...